Koliko god da naša planeta bila mala u odnosu na kosmičke razmjere, isto toliko je ogromna količina svemirskog "otpada" koji luta međuzvjezdanim i zvjezdanim prostorima. Neminovno je da će neki od tih "komada" prije ili kasnije da dođe na kurs za sudar sa Zemljom, kao što se to već dešavalo u dalekoj prošlosti i šta onda? Svjedoci smo da skoro svakodnevno u atmosferu ulaze manji komadi meteora koji zbog velikog trenja u njoj i izgaraju, ali šta će se desiti kad se "sretnemo" sa nekom svemirskom stijenom, koja će se probiti do površine planete?
Podacima o konkretnom promjeru i brzini meteora se neću baviti, oni su manje-više svima poznati. Samo je pitanje da li će to biti mali, srednji ili veliki meteor. Kad kažem mali, mislim na ono tipa Tunguska, kada je eksplozija povaljala šumu u prečniku od nekoliko km, a niko nije poginuo zbog nenaseljenosti područja. Naravno da bi udar jednog takvog "kamička" na neki grad napravio totalnu katastrofu i sigurno ubio više desetina hiljada ljudi, ali trebamo biti baš baksuzi pa da se spoje vjerovatnoće da baš u momentu udara naseljeno mjesto bude na "meti". Rješenje za takvu situaciju bi bilo, u slučaju da nas astronomi na vrijeme izvjeste o mjestu udara, totalna evakuacija grada i okoline. Tu bi naravno država čiji je grad stradao nosila glavni teret, trebalo bi ljude preseliti na druge lokacije, organizovati im smještaj, nove stanove, poslove, radna mjesta i sl.
Ako bi naletio meteor srednje veličine, e to bi već onda bila druga priča. Srednjom veličinom smatram onaj iz perioda od prije 65 miliona godina, koji je udario u Meksički zaljev i (prema nekim naučnicima) doveo do izmuranja dinosaurusa.
|
Ubica dinosaurusa |
Sigurno je da bi udar ekvivalentam ovome možda ne doveo do izumiranja ljudske rase, ali bi nas definitivno vratio u, kako mi volimo da kažemo, "kameno doba". Zbog ogromne količine prašine koju bi podigao (u slučaju da udari u kopno), količina sunčeve svjetlosti koja stiže do zemlje bi se drastično smanjila, što bi dovelo do globalnog sniženja temperature i pojave modernog ledenog doba. Takođe, sva avijacija bi morala da bude prizemljena, telekomunikacije bi zbog elektromagnetnog udara "pale", nastalo bi struje, vode, plina... Planeta bi se našla u mraku koji bi sigurno trajao nekoliko godina. Većina vegetacije bi izumrla usljed nedostatka sunčeve svjetlosti, a sa vegetacijom bi nestale i domaće i divlje životinje, bar one veće. Šta bi u takvoj situaciji radio običan čovjek?
Za bogataše i vladine zvaničnike već predpostavljamo kako bi ta situacija izgledala: upozoreni na vrijeme, napustili bi gradove sa porodicama i preselili se u unaprijed pripremljena skloništa negdje ispod planina, spremna za višegodišnje obitavanje. Kad ovo kažem, prije svega mislim na one iz bogatih zemalja, SAD-a, Njemačke, Francuske, Japana i sl. Ovi naši bi možda zauzeli neki Titov bunker iz vremena Hladnog rata, a ima ih još koji su na tajnim lokacijama, i sigurno su dobro održavani. A narod? Narod bi ostao da se brine sam o sebi. Pod uslovom da meteor ne pogodi direktno naše područje, da padne na kopno ili more, nagađam da bi planinskim vijencima bili zaštićeni od udara mega-tsunamija, a ako bi taj tsunami bio toliko visok da prebaci preko Dinarida, onda vam samo ostaje da se molite Bogu da za udar saznate na vrijeme, te da krenete put Centralne i Istočne Evrope, što dalje od mora i okeana.
|
Mega tsunami |
Ovo vam sve govorim u slučaju da to bude neki manji ili meteor srednje veličine. U slučaju da to bude neka ogromna "kamenčina" ili kometa, nema ni potrebe pokušavati se spasiti jer će talasi vjerovatno biti visoki nekoliko kilometara i kretaće se nadzvučnom brzinom, a od takvih talasa spasa, nažalost, nema.
Šta je najbitnije pripremiti za ovakve situacije: terensko vozilo bi bilo idealno, jer predpostavljam da će svi, ionako zagušeni putevi, biti totalno zakrčeni ljudima i vozilima koja bježe nekuda. Sa terencem bi bili u prilici da koristite i makadamske puteve i alternativne pravce, poput livada i riječnih korita. Dakle, terensko vozilo, ako namjeravate da nosite sa sobom mnogo opreme i zaliha. Ako pak planirate da napuštate grad pješice, pored dobre fizičke kondicije (jer jurite natovareni dodatnim teretom), potreban vam je kvalitetan ruksak sa zalihama (voda, konzervirana hrana, lijekovi, svjetiljka, baterije, radio aparat, šibice), kvalitetna odjeća i obuća, šator na rasklapanje ili vreća za spavanje, te onda po vašem ličnom izboru, ono o čemu će se govoriti u nastavku bloga, a to je oružje. Naravno da je preporučljivo da sa sobom nosite kvalitetan nož, koji će vam koristiti
|
Vojni bajonet |
u svakodnevnim zadacima, ali postavlja se ozbiljno pitanje oko nošenja vatrenog oružja. Predpostavimo da je situacija takva kakva jeste, kataklizmatični udar slijedi, svi bježe, panika je, policija i vojska i pored najbolje volje ne uspjevaju da zavedu red. Vi sami ili sa porodicom pokušavate da se dočepate sigurnosti. Ono čemu su nas "naučili" filmovi, je da u takvim situacija ljudi gledaju samo sebe i eventualno svoje bližnje, i ne prezaju ni pred čim da se spasu, pa taman to značilo i ugrožavanje tuđih života. Ono što smo konkretno naučili mi ovde sa Balkana, a na žalost imali smo gdje i da naučimo (mislim na ratove '90.) je, ako se ovi događaji mogu bar imalo porediti, je to da ljudi pomažu jedni drugima, čak i u tim najgorim trenucima. Valjda je takav naš mentalitet, šta li je? Pri tome, opet ponavljam, mislim na OBIČNE ljude. Političare i bogataše izdvajam iz ove kategorije. Sjećam se dobro kada su se ljudi krili u podrumima, djelili međosobno hranu, vodu, kafu, slatkiše... Šta je ko imao, djelio je sa drugima. Da li bi tako bilo i u slučaju velike kataklizme, vidjećemo. Da se mi vratimo onome zbog čega smo ovdje, a to je, kako ga ja zovem " PREPPERIZAM". Načeli smo temu zaštite svog života i života članova svoje porodice. Ja lično znam da bi život dao za njih, i branio bi ih do posljednjeg daha. Konkretno gledajući, pravi prepper je 0 ako nije naoružan. Daleko od toga da ja podržavam držanje, nošenje i korištenje vatrenog oružja (i previše sam ga se nagledao od 1991.-1995. g.) ali neminovno je da ćemo morati ISKLJUČIVO U SVRHU zaštite lične sigurnosti posjedovati jedan ili više komada vatrenog oružja. Naravno da je u tom segmentu moja preporuka br. 1 puca sa slike, automatska puška M-70, ili kako je ovde "popularno" zovu-KALAŠNJIKOV. U njen
kvalitet uvjerili smo se nažalost, mnogo puta tokom proteklih ratova, što ovde kod nas na Balaknu, što širom svijeta, od Vijetnama pa do Libije i Sirije. Dakle, odlične performanse i mali zahtjevi, samo si od sebe preporuka ovog ubojitog ličnog komada naoružanja. Puca i kad je blatnjava i kad je puna pijeska, i kad je mokra, uglavnom, tamo gdje sve ostale puške zakažu, "kalaš" funkcioniše. U okvir iliti šaržer staje 30 metaka (u ratu su pojedinci nabijali i više pa im je stradala ili puška ili okvir), puca rafalnom i pojedinačnom paljbom, prilično je precizna a najefektnija je ako se sa njom puca u kratkim rafalima od po 3 metka. Dolazi u dvije varijante, sa drvenim i rasklopnim kundakom, a u kompletu sa njom (mada nikada nikoga nisam vidio da ga koristi na taj način) dolazi i bajonet, prikazan na jednoj od slika u ovom postu. Prilično je laka za nošenje u odnosu na druge puške, a kao što sam već rekao, njena efikasnost je daleko veća od svih ostalih pušaka.